Tiho si plakala
Pakujući svoje stvari
U kofer stari
Koji je ravnodušno šutio,
Valjda zbunjen zbog odlaska.
Rekla si da loše i zlo
Ne mogu biti par
I da to nije tvoja stvar,
Ali ti je žao
Što je kraj.
Samo rekoh:
Kriva je zima
Što mi srce sledi!
Soba je poslije tvoga odlaska
Ostala mračna i nijema,
Hladna kao stijena.
Crne,
Krupne pahulje
Svuda padaju po njoj
I u mojoj duši.
Svijet se ruši.
Kao u pjesmama.
Na stolu je ostao
Tvoj ruž za usne.
Na ležaju
Miris tvoga tijela
Da zaborav ne dođe.
Znam, ovaj put
Odlaziš zauvjek
Iz moje priče
Na koju stavljam tačku.
A uskoro će proljeće!
Autor teksta Fadil Duranovic